Hvala Uzvišenom Allahu na uputi kojom nas je uputio, jer da nas On uputio nije – mi upućeni ne bismo bili. Šaljemo selam i donosimo salavat na posljednjeg Allahovog Poslanika i Vjerovjesnika, Muhammeda (a.s.) koji je ljudima Objavu u potpunosti dostavio i objasnio. Isto tako, neka je Allahov blagoslov na generacije koje ga budu slijedile do Sudnjeg dana.
Poštovane džematlije,
čovjek hoće da je potpuno slobodan – on želi da je oslobođen svake odgovornosti. On želi da vjeruje i bude ubijeđen da je ispravno onako kako on drži i misli za nešto, a isto tako on želi da radi šta god zaželi – bez da ikakve sankcije ima za svoje ponašanje.
Vjera je ta koja djeluje na čovjekov razum i čovjekovo ponašanje. Vjera čovjeku predočava istinu kazujući mu da je Bog jedan i daje mu ispravna ubjeđenja i usmjerenja. Isto tako, vjera mu određuje pravila ispravnog, ali i ukazuje na vrste pogrešnog ponašanja.
Uzvišeni Allah u Kur’anu na mnogo mjesta navodi kazivanja o narodima i zajednicama, koji su živjeli prije nas, o njihovim navikama i njihovom vjerovanju.
Primjer Šu’ajba, a.s.
Uzvišeni Allah tako spominje kazivanje o Šu’ajbu, a.s., i navikama njegovog naroda kada kaže: ’’I Medjenu (smo poslali) – brata njihova Šuajba. “O narode moj,”- govorio je on – “Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, i krivo na litru i na kantaru ne mjerite. Vidim da u obilju živite i bojim se da vas jednog dana ne zadesi kazna, pa da svi nastradate. (Hud, 84)
Inače, navike su nešto što čovjeku ne dozoljava da vrši promjene u svom životu. One ga drže okovanim i jednostavno ga sprečavaju da se promijeni. Oni ljudi koji promijene svoje navike – promijenili su sebe.
Mijenjanje navika je težak proces. Turbulentan.
Ono što su poslanici od svog naroda tražili, ono što Kur’an od čovječanstva traži, jeste da promijeni loše navike. U suri Hud Uzvišeni Allah spominje naviku Šuajbovog, a.s., naroda – koji su imali običaj da zakidaju i varaju pri mjerenju.
“O Šuajbe,” – govorili su oni – “da li vjera tvoja traži od tebe da napustimo ono čemu su se preci naši klanjali ili da ne postupamo sa imanjima našim onako kako nam je volja? E baš si ’pametan’ i ’razuman’!” (Hud, 87)
Lahko je mjeru uzeti drugome!
Draga braćo, inače je lakše mjeru uzeti drugome – ali je vrlo teško pravu mjeru sebi odrediti. Uvijek je lakše zadržati status quo nego promijeniti svoje stanje. A Uzvišeni Allah je sa onima koji su spremni na promjenu!
Mi se sada kao zajednica nalazimo u jednom tranzicionom periodu, periodu kada hoćemo da promijenimo naše stanje nabolje. Mislite li da će biti lahko – neće tako mi Allaha. Ali ako to sad ne učinimo – propadamo. Jer drugi oko nas rade i oni napreduju, a svi koji stoje – oni ne da stoje – oni nazaduju. Čovjeku je teško da se navikne na novi telefon kad ga kupi, pa naravno da je na početku teško da se navikne da namaz obavlja pet puta dnevno, a kamo li da izvrši veliki zaokret u svom životu pa da promijeni prijatelje, da se odrekne alkohola, itd.
Mijenjanje stvari na bolje je sunnet svih Allahovih poslanika, i svakako sunnet posljednjeg Allahovog poslanika, s.a.w.s. – da mijenja stanje u svojoj zajednici. Pa nisu li nagovorili djecu da ga kamenuju u Taifu, pa nisu li u Mekki drob na njegova leđa stavljali; sve to govori da je proces promjena težak!
Dakle, vi imate izbor: možete da radite onako kako ste navikli ili da prihvatite Allahov sistem vrijednosti, pa da dozvolite sebi da Vam Allah život uredi. Jer čovjekov život bez Allaha u njemu je – nered. On nema težinu. Vjerniku vjera određuje sistem vrijednosti – a ne Hollywood, Paris, Milano ili neki drugi svjetski modni centri.
Međutim, kao što smo rekli. navike je vrlo teško mijenjati.
Kako prepoznati trenutak za djelovanje?
Da bi čovjek radio dobro i zahvalan bio, on mora prepoznati dobro koje uživa – kao što to čini Šu'ajb, a .s. Treba stalno procjenjivati kako živimo – tako im Šuajb, a.s., kazuje – ”Ja vidim da vi dobro živite!” (Hud, 84)
Obaveza svakome od nas je da radi na sebi i da uradi za zajednicu onoliko koliko može! Uzvišeni Allah kaže: ”Allah nikoga ne opterećuje preko njegovih mogućnosti” (El-Bekare, 286) i kaže ’’Bojte se Allaha koliko god možete…’’ (Et-Tegabun, 16)
Zato Šu'ajb, a.s., kaže ’’Ja ne želim činiti ono što vama zabranjujem; jedino želim učiniti dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam.” (Hud, 88)
Uspjeh je od Allaha, i bez Allahovog blagoslova nijedna aktivnost i nijedan projekat nema zagarantovan uspjeh.
Najgora stvar je da neslaganje sa nekim odvede čovjeka u propast, tada je nebitno u kakvim se detaljima niste slagali, već svi postavljaju pitanje; kako i zašto se desilo da neko propadne!? Tada je obično kasno!
O narode moj, neka vas neslaganje sa mnom nikako ne dovede do toga da vas zadesi ono što je zadesilo Nuhov narod ili Hudov narod ili Salihov narod. A i Lutov narod nije mnogo prije vas živio. (Hud, 89)
Lahko je naći opravdanje za nedjelovanje
Nažalost, mnogi danas ističu svoje rodoslovlje, svoj status u društvu, svoj položaj, svoje porijeklo s ciljem da druge ljude ponize ili da ideje koje im oni nude tako odbace – bez da ih uopće uzmu u razmatranje.
“O Šuajbe,” – rekoše oni – “mi ne razumijemo mnogo toga što ti govoriš, a vidimo da si ti među nama jadan; da nije roda tvoga, mi bismo te kamenovali, ti nisi nama drag.” (Hud, 91)
Zato, mi kao pojedinci i kao zajednica moramo biti upoznati sa pogrešnim pristupima prijašnjih naroda kako bismo izbjegli da nas zadesi isto što je i njih zadesilo.
Moramo početi sa mijenjanjem naših loših navika, stanja u svojim porodicama i u zajednici, pa će Allah dati da počenemo prepoznavati dobro i blagodati u kojima živimo. A džaba ljudima blagodati ako u njima ne znaju da uživaju ili ako ih ne primjećuju.
Molimo Uzvišenog Allaha da budemo od onih koji prepoznaju dobro i u njemu učestvuju, te da nam podari pronicljivost i snagu kako bismo izbjegli zlo i velika iskušenja. Amin!
Hfz. Muriz Mešić, prof. islamske teologije
Chicago, 12. januar 2018.g.
